Najljepšu grčku pjesmu napisao srpski vojnik sa Solunskog fronta (video)

Jedna od najlepših grčkih ljubavnih pjesama nastala je za vrijeme velikih patnji srpske vojske u Prvom svjetskom ratu, tokom boravka na ostrvu Krf. Poznato je da je ovo ostrvo postalo utočište srpskim vojnicima, a o prijateljskom odnosu i dočeku lokalnih mještana prema srpskoj vojsci zna se mnogo.

Poznato je da su se u to vrijeme mnogi srpski vojnici ženili mještankama. Vlasnik hotela „Bela Venecija“ na Krfu u kome je bila smještena srpska vlada, udao je sve tri ćerke za Srbe. Među onima koji su svoju ljubav pronašli na Krfu bio je i budući ministar spoljnih poslova Kraljevine Jugoslavije Aleksandar Cincar Marković.

Ipak, nisu sve ljubavi bile srećne. Upravo jedna takva romansa — velika, a fatalna, opjevana je u divnoj grčkoj pesmi „Ne ljuti se na mene, oko moje“. Njen prevod na srpski glasi ovako:

Ne ljuti se na mene, oko moje

Ne ljuti se na mene, oko moje,

što u tuđinu odlazim

ptica ću postati

i ponovo ću tebi doći.

Otvori prozor,

plavi bosiljku moj,

i slatkim osmehom

poželi mi laku noć.

Ne ljuti se na mene, oko moje,

što ću te sada napustiti

i dođi nakratko, da te vidim

da se od tebe oprostim.

Otvori prozor,

plavi bosiljku moj,

i slatkim osmehom

poželi mi laku noć.

U tim vremenima stradanja i nesreće rodila se ljubav između Grkinje i jednog srpskog vojnika. I kako to biva sa velikim ljubavima u vihoru rata, i ova je imala bolno iskustvo. Mladić je otišao na Solunski front, a djevojka ostala da se nada i čeka voljenog i njegova pisma.

Srpski mladić je svoju čežnju za dragom i konačnom slobodom liječio pišući upravo ove stihove. Poslije povlačenja srpske vojske sa Krfa i prebacivanja na Solunski front, krećući ka konačnom oslobođenju Srbije, srpski vojnik je poklonio ove reči Krfljanki Hondrojanis Haruli, koja ih je kasnije, uz malu prepravku, pretvorila u pjesmu.

Pjesma je i danas simbol neraskidivih veza koje postoje između Krfljana i Srba, a uzeta je i kao himna grčko-srpskog prijateljstva. Pjesma je pretrpjela male prepravke, pa je verziju koju je zapisala Eftihija Papagijanopulos čuo i poznati grčki kompozitor Dimitris Kugiumcis, koji ju je obradio i za nju napisao muziku, a jedna od najljepših izvedbi djelo je Jorgosa Dalarasa.

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *