Ružičasto jezero- osmo svjetsko čudo

Nezavisni istraživači precizno su utvrdili mjesto na kojem se nalazi osmo čudo svijeta — Ružičaste i Bijele terase jezera Rotomahana na Novom Zelandu. Vjerovalo se da su one nestale bez traga poslije buđenja vulkana prije više od 130 godina.

Ružičaste i Bele terase (Otukapuarangi i Te Tarata) otkrivene su četrdesetih godina 19. vijeka. Reč je o jedinstvenim kadama od kvarca, koje su se obrazovale prije više od 7.000 godina zahvaljujući tome što se voda iz gejzira, bogata silikatnim aglomeratom, slivala niz padinu, ostavljajući za sobom taloge ružičastog i bijelog kvarca.

Bijele terase su zauzimale teritoriju od osam hektara i dostizale visinu od 30 metara. Ružičaste terase nisu bile takvih razmjera, ali su zato bile ispunjene toplom vodom. Putnici iz cijelog svijeta su dolazili da se dive osmom svjetskom čudu. 

Terase su postale najveća znamenitost južne polulopte i Britanske imperije, a turisti iz Velike Britanije, Evrope i Amerike otiskivali su se zbog njih na opasno putovanje. 

Terase, međutim, nikada nisu detaljno istražene, zbog čega su njihove precizne koordinate ostale nepoznate“, priča nezavisni istraživač Reks Ban, koji je zajedno sa koleginicom Sašom Holden pažljivo proučio dnevnik njemačko-austrijskog kartografa Ferdinanda Hoštetera iz 1859. godine. 

To je jedini dokument koji detaljno opisuje geografske i geološke osobenosti terasa.

Na osnovu zapisa Fon Hoštetera sastavljena je prva i jedina karta ovog okruženja, što je omogućilo da se utvrdi kako su formirane terase. 

Ban i Holdenova rekonstruisali su događaje iz 1886. godine, usljed kojih su uništene Ružičaste i Bijele terase. Riječ je o erupciji velikih razmjera vulkana Taravera.

Pored terasa, sa lica zemlje je zbrisano i nekoliko sela. Pored domorodaca, potpuno je iščezlo i evropsko naselje sa 120 žitelja. 

Usled kataklizme u zemljinoj kori se obrazovao procjep dugačak nekoliko kilometara, koji je presjekao jezero i došao do doline Vajmangu. 

Užarena masa, vatrene stijene i crni pepeo, koje je izbacio vulkan, proširili su se na pet kilometara, sve od jezera Rotomahana. Nakon erupcije obrazovao se krater dubok više od 100 metara, a jezero Rotomahana se povećalo deset puta. 

Terase su se tako našle pod vodom i debelim slojem taloga. U oblasti erupcije formiralo se sedam kratera. 

Iako se istraga oslanja samo na jedan izvor, naučnici su uvjereni da su uspjeli tačno da utvrde mjesto na kojem se nalaze terase. Stvar je u tome što je Fon Hošteter specijalno unajmljen za crtanje karata Novog Zelanda i dan-danas važi za jednog od najkompetentnijih kartografa u istoriji. 

Bliže smo ponovnom otkrivanju terasa nego bilo ko u posljednjih 130 godina. Uvjereni smo da smo tačno odredili mjesto na kojem se nalaze“, kaže Ban. 

Prema proračunima istraživača, terase se nalaze ispod sloja prašine i pepela na dubini od 10 do 15 metara ispod sadašnjeg nivoa jezera Rotomahana na ostrvu Sjeverni. 

Ono što je najvažnije jeste da je, kako tvrdi Ban, moguće da su terase sačuvane sa minimalnim oštećenjima i da se mogu obnoviti. 

Ti zaključci se ne slažu sa onim što su prije dvije godine tvrdili stručnjaci novozelandskog Kraljevskog naučno-istraživačkog instituta „GNS sajens“. Naučnici sa Novog Zelanda i iz SAD su nakon pet godina istraživanja zaključili da je najveći deo Ružičastih i Bijelih terasa uništen još tokom erupcije. 

Ironijom sudbine u ’GNS sajens‘ su saopštili da je najveći deo terasa uništen praktično istog trenutka kada smo mi dobili prve potvrde o tome da su one sačuvane“, izjavio je Ban u intervjuu za list „Sandej star tajms“. 

U okviru istog ovog istraživanja u „GNS sajens“ i drugim laboratorija na Novom Zelandu, 2011. godine naučnici su mapirali dno jezera i pronašli ostatke Ružičastih terasa.

Podvodni dronovi, opremljeni sondama i foto-kamerama, pronašli su dvije donje kaskade na dubini od 60 metara. Tada nije bilo moguće odgovoriti na pitanje da li je gornji deo terasa sačuvan, jer sonde nisu mogle da se probiju kroz debeli sloj taloga. Tragovi Bijelih terasa nisu pronađeni. 

Ban je izdvojio tri tačke na kojima treba tražiti terase i okuplja tim dobrovoljaca koji mogu da pomognu u traganju. On je uvjeren da su rezultati „GNS sajensa“ zasnovani na netačnim kartografskim podacima i da su i dalje velike šanse da osmo svetsko čudo bude pronađeno očuvano. 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *