Lukač, pred kamerama, prenervozno branio svoju i Tegeltijinu veliku prevaru sa kamerama, vrijednu 100 miliona KM

Piše: Slobodan Vasković
Ministar unutrašnjih poslova Dragan Lukač iskoristio je konefernciju za štampu te institucije
da bi branio lične interese, kako svoje, tako i ministra finansija Zorana Tegeltije, u vezi sa Velikom Prevarom, koju su osmisli, a tiče se nabavke kamera i radara za MUP RS, putem javno-privatnog partnerstva.
Nije ni čudo da Lukač štiti svoje i Tegeltijine interese, jer su oni teški preko sto miliona maraka: Toliko treba da pripadne privatnom partneru, koji cijelu dobit od naplate kazni dijeli sa MUP-om RS po principu pola-pola.

Ulaganja u posao su, čak i za naše prilike, mala – 12,3 miliona KM; ali je zarada, u periodu od deset godina, ogromna – preko 200 miliona maraka. 

(Vlada RS odobrenje za sklapanje javno-privatnog partnerstva dala je u martu prošle godine, a studijom ekonomske opravdanosti predviđeno je da stotinu radara godišnje zaradi 21,6 miliona KM na osnovu predviđenih 745.084 kazni. – Capital.ba)

Izmišljanje politizacije
Lukač je rekao da je pitanje uspostavljanja ovog sistema putem javno-privatnog partnerstva ispolitizovano, te da će revizori uskoro u MUP imati priliku da pročešljaju sve predmete javnih nabavki, pa tako i ovog.
“Stojim iza toga da je u ovom poslu sve urađeno u skladu sa zakonom i za sve što je nezakonito spreman sam da odgovoram”, naveo je Lukač (nezavisne.com).
Zaista bi Lukač i Tegeltija ne trebali već morali da odgovaraju, jer su posao dobile firme (iza kojih stoje njima bliske osobe) koje su registrovane svega dva i po mjeseca, odnosno mjesec dana prije donošenja odluke o raspisivanju Javnog poziva za javno-privatno partnerstvo, 06.06.2017..
Riječ je o firmi  „Inovatraffic holding“, koj je osnovana 29.03.2017. godine.
(Osnivači/suvlasnici “Inovatrafic” su Đorđe Kačavenda, koji je u nju uložio 24.750 Evra i Miro Maretić, čiji je osnivački ulog 250 Evra. Firma je registrovana kod privrednog suda u gradu Osnabrück, na adresi Gewerbepark 18 u obližnjem mjestu Bissendorf, pokrajina Donja Saksonija). 
“WKB Consulting” je registrovana u Okružnom privrednom sudu u Banjaluci 04.05.2017. godine, samo MJESEC dana prije nego je Lukač raspisao javni poziv za već namješten posao.
Njen osnivač je Karl Otto Woll, iz Eisenberga, Njemačka. Osnivački ulog firme je Jedna Konvertibilna Marka.
“Promicanje”
Ministar unutrašnjih poslova nije pojasnio kako su mu promakli navedeni datumi koji svjedoče da je riječ o namještaljki. 
Ako mu je to promaklo, ko zna šta mu, i gore od toga, promiče, a da on to ne primijeti.
Pitanje je i kako mu je promaklo to što firme, koje dobijaju posao vrijedan ukupno preko 200 miliona KM, ne vrijede, zajedno, ni 50.000 KM?! Preciznije, vrijede 48.750 KM (Inova) + 1 KM (WKB), što u zbiru daje 48.751 KM! 
Lukač kaže da nije provjeravao datume kad su firme osnovane i kada su počele sa radom, kao i kojim kapitalom raspolažu, što je zapanjujuće i krajnja blamaža, jer je riječ o veoma osjetljivom poslu, koji je izuzetno bitan sa bezbjednosnog apsekta. 
Sam Lukač je naveo da će biti nabavljene i kamere za nadzor, a ne samo kontrolu brzine saobraćaja, pa je njegova “nezainteresovanost” tim više zapanjujuća. I neiskrena!
Naravno da Lukaču ništa nije promaklo, jer je cijeli posao izrežiran i ukalupljen formalno u zakonske okvire, a pozivanje na “revizoriski izvještaj koji će uslijediti” jeste smijurija.
“Nepromicanje”
Interesantno je da Lukač ništa ne zna, kako tvrdi, o tome kada su “Inova” i WKB” osnovane i sa kojim kapitalom raspolažu, ali odlično zna da, što je i naglasio, „Ekin Teknoloji San. Ve Tic. A.S.“ iz Turske nema nikakve veze sa firmom “MIBO komunikacije”.
MIBO komunikacije su firma iza koje stoji SDA i imaju izvrsnu saradnju sa firmom “Ekin” .
Lukač je rekao da su za posao bila prijavljena tri konzorcijuma, kao i da je komisija koja je radila na tome evidentirala sve podatke i uz saglasnost Ministarstva finansija i zaključke Vlade sprovodila postupak godinu i po dana, jer je riječ o vrlo komplikovanom zakonu o javno-privatnom partnerstvu sa mnoštvom zahtjeva koje je potrebno ispuniti. (nezavisne.com)
Da je ispoštovano ono što je u Javnom pozivu, koji je Lukač potpisao, navedeno, “Inova” i “WKB”, njihovi predstavnici, ne bi mogli ni prići MUP-u, a kamoli dobiti posao!
“Potencijalni privatni partner dužan je da u skladu sa zahtjevima u tenderskoj dokumentaciji dokaže ekonomsko finansijsku sposobnost koja garantuje uspješnu realizaciju ugovora”, navedeno je u Javnom pozivu koji je potpisao Lukač.
 
Kako je moguće da firme, osnovane svega dva i po mjeseca, odnosno mjesec dana, prije raspisivanja Javnog poziva uopšte mogu da dokažu finansijsku sposobnost, s obzirom na činjenicu da obje vrijede 48.751 KM i nemaju ama baš nikakvu referencu za bavljenje poslom koji se tražio tenderom?! I da to niko “ne primijeti” – ni Lukač ni Komisija?!
Moguće je samo ako je riječ o Namještaljki! I nije revizor taj koji treba da utvrdi zakonitost/nezakonitost posla, već to treba da učine policija i Tužilaštvo.
Budući da je Lukač ministar policije, samim tim i u sukobu interesa, kao neko ko stoji iza ove namještaljke, njega i Tegeltiju bi trebalo da istraže neke druge agencije, a ne MUP RS; Ili da podnesu ostavke i dozvole MUP-u RS i nadležnom tužilaštvu da sprovedu istragu.
Od toga neće biti ništa, jer je posao prevrijedan, a Tegeltija i Lukač su dobro zagazili u njega da bi se sada povukli.
Ići će do kraja. O čemu svjedoči i sljedeći citat: “Odabrana je firma koja se pokazala najbolja na prezentaciji opreme i vjerovatno će se uskoro ići na potpisivanje ugovora sa tom firmom. Jedna od firmi koja je bila ponuđač, a koja se dovodi u vezu sa SDA, nije prošla ne tenderu, kao ni domaća firma za koju se govorilo da je u vlasništvu SNSD-a, objasnio je Lukač (nezavisne.com).
Istina, riječ “vjerovatno” ukazuje da Lukač nije siguran stoposto da će izežirani posao biti i realizovan, a posebno je pitanje njegovo priznanje da “SNSD ima firme u vlasništvu”!
Ćutanje o bezbjednosnim rizicima
Ono o čemu Lukač nije prozborio ni riječi jesu bezbjednosni rizici, odnosno  kako su regulisana tri osnovna pitanja:
– Gdje se skladište podaci dobijeni radom kamera odnosno da li iko izuzev MUP ima pristup tim podacima?
– Ko vrši administraciju i servisiranje sistema i na koji način (da li proizvođač i/ili treća serviserska strana može daljinski pristupiti kamerama)? 
– Da li je MUP izvršio testiranje kamera i sistema sa bezbjednosnog stanovišta i napravio sistem informacionog i tehničkog obezbjeđenja od mogućeg odliva podataka?
Ukoliko jedno od tri gore navedena pitanja nisu jasno regulisana postoji visok bezbjedonosni rizik.
Ukoliko nisu jasno regulisana, postoji otvorena mogućnost da treće strane imaju uvid u kretanje građana RS i BiH. (nastaviće se)
 
P.S. Nastavljeni napadi na automobil – šteta i treći put otklonjena

Već treći put zaredom u mjesec dana napadnut je naš porodični automobil; Prvo je otkinut poklopac sa rezervoara, potom je isparana hauba, a prije par dana otkinuta je kvaka sa zadnjih desnih vrata. 

Kvaka je sada riješena, imam i slike – otkinute i popravljene.

Sve mi se nekako čini da nije slučajnost, pa mi dođe da pozovem revizore; Da utvrde da li su napadi na automobil u skladu sa zakonom! 
Izvor: http://slobodanvaskovic.blogspot.ba/2018/02/lukac-pred-kamerama-prenervozno-branio.html

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *