Lažna dilema u NATO ili ne?

Na naslovnoj slici sam ja kada sam radio kao špijun, sa zadatkom da otkrijem za koga radi jedan drugi špijun znan kao Jugoslav Petrušić, inače jako lijepa imena. I toliko mi se taj posao istraživačkog novinarstva tj. špijuniranja dopao da sam od običnog špijuna postao petostruki špijun.

I otkrio sam na kraju za koga radi spomenuti. Radio je, kao što uglavnom svi na svijetu rade, za novac. Što je i za očekivati, jer čak i struke od kojih bi se to najmanje očekivalo, ljekari i pravnici, ne rade prvenstveno za zdravlje i pravdu, nego za novac. Džaba su me plaćali, jer ništa novo nisam otkrio. Osim možda to što nije

dobro za čovječanstvo do koje je tačke novac stigao, premašio je i značaj mnogo svetijih stvari.

Moram u ovome emotivnom trenutku ispovjesti priznati, da lično ja, kao uostalom i mnogi drugi špijuni, nisam uspio doći do nekog značajnijeg novca, jer su me sve strane kulturno i na fin način izjebale, ili rečeno politički korektnim jezikom, iznevjerili su moja očekivanja izražena u vidu mnogih svežnjeva novčanica kao protivusluge za moj dugogodišnji samopregorni novinarsko-istraživački rad.

Ali da se vratimo na temu iz naslova, a priču o novcu ćemo ostaviti strukama nadležnim za brigu o njemu.

Dakle, pitanje da li smo za NATO ili nismo je nepotrebna i vještački stvorena dilema. NATO nam je lagano i

na kvarno ušao s leđa dok smo još bili na koljenima na koja nas je prethodno on i bacio. I sada poslije mučnog seksa ili politički nekorektno rečeno silovanja, traži da priznamo dijete, da mu ga hranimo bez alimentacije, da ga odškolujemo i da mu ga damo da ga koristi u svojim daljnjim osvajanjima još uvijek neosvojenog dijela svijeta, bez obaveze da nam ga vrati u ispravnom stanju.

Političari bi trebali svima nama, ako hoće da budu pošteni i svijetla obraza, kao dilemu postaviti pitanje, ne da li smo za ulazak u NATO ili ne, jer je NATO već duboko u nama, nego da li smo za to da priznamo sebi i svijetu da li smo za postojeće stanje stvari – NATO-a duboko penetriranog u nas, ili ne.

Kratko i jasno, da li hoćemo da verifikujemo zvanično postojeće stanje ili ne.

I neka nam objasne političari, koje su posljedice po nas ako nećemo da izjavimo i potpišemo da se slažemo sa postojećim stanjem, da li su to nove batine ili organizovanje nekih terorističkih aktivnosti, i ako smo za, šta će

mo dobiti kao protivuslugu osim novih još težih zahtjeva?

Jer sa ove identifikacione kartice na naslovnoj fotografiji se jako lijepo vidi da je SFOR u stvari samo jedna veća vojna formacija NATO pakta. Lijepo se vidi NATO-ov dobro poznati simbol.

A da upotpunim cjelokupnu sliku naše stvarnosti i napravim još veću pometnju u njenom poimanju , prilažem i fotografiju iz bivše kasarne „Maršal Tito“ koja je bila u sred Sarajeva, gdje se vidi takođe dobro poznati simbol NATO pakta koji je stajao nesmetano u krugu kasarne. A pri tome je JNA imala SSSR naoružanje, tj. naoružanje Varšavskog pakta.

Je*o zbunj ludnjenog, kaže stara srpska izreka. Izgleda da ništa nije onako kako nam se javno prikazuje, nego nam govor simbola pokazuje nešto drugo, pa ko razumije, shvatiće.

Živi bili svi i svugdje.

Izvor: trebevic.net

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *