Stoti rođendan Kirka Douglasa

Prije nego što će njegov tim zvanično najaviti njegovu dvanaestu knjigu, riješio je da se rekreira. Kondicija mu je važna, jer danas se priređuje velika holivudska čajanka povodom njegovog 100. rođendana. Jasno je da nije riječ o običnom čovjeku – to je Kirk Douglas, supermen koji je to postao mnogo prije plavih helanki i crvenog trikoa.

Savršeno lucidan, uprkos otežanom govoru (posljedica šloga koji je preživio 1995.) održat će govor na čajanci povodom rođendana koju organizuju njegov sin Michael Douglas i snaja Catherine Zeta-Jones pred više od 200 zvanica.

„Moj jedini posao je da se osjećam dobro i da se odmorim, kako bih mogao da se pojavim i budem šarmantan. I, naravno, održim ’nepripremljen’ govor, koji sam uvježbao sa svojim logopedom, kako bi me ljudi razumjeli“, rekao je Kirk za „Closer Weekly“.

On ne prima rođendanske poklone, jer smatra da su rođendani prilika da drugima ukažete čast.

„Anne (njegova supruga) i ja smo uvek koristili ove srećne prilike da nešto poklonimo instutucijama koje podržavamo kroz našu fondaciju. Držim da je davanje sebičan čin, jer čini da se osećate dobro“.

A ono što je njemu pružila supruga Anne s kojom je u braku 63 godine učinilo je da bude ovako dugovječan.

„Imao sam sreću da pronađem srodnu dušu prije 63 godine i vjerujem da su mi naš divan brak i naši večernji razgovori pomogli da preživim sve što mi se dešavalo“, kaže Kirk.

Baš zato je odlučio da zajedno sa svojom dugogodišnjom ljubavi objavi knjigu koja nosi naziv: „Kirk i Anne: Pisma ljubavi, smijeha i života u Hollywoodu“, koja će biti objavljena u maju sljedeće godine.

Iako je za proteklih 100 godina mnogo toga moglo da ga ubije ili barem sputa, ovaj čovjek se jednostavno ne zaustavlja.

Američki san

Kirk Douglas rođen je 9. decembra 1916. u Amsterdamu, industrijskom gradu američke države NewYork kao Išur Danijelovič. Potekao je od porodice ruskih Jevreja koji su emigrirali iz Bjelorusije. Njegov otac je zarađivao vrlo malo kao skupljač otpada, dok je majka bila domaćica.

Vrlo rano morao je da se upusti u borbu za opstanak i pomaže porodici i baš zbog takve prošlosti, on je praktično maneken mita o „američkom snu“.

Mladi Kirk je, međutim, bio vrlo ambiciozan. Majka mu je rekla da, kao Jevrej, mora biti dva puta bolji od drugih da bi ostvario svoje snove. Zahvaljujući stipendiji, uspio je da upiše studije prava, ali ih je napustio zbog glume.

Tokom naredne dvije godine vrijedno je učio na Njujorškoj akademiji dramskih umjetnosti i njegov trud se isplatio: dobio je prvu ulogu na Broadwayu. Sticajem okolnosti, nije proveo mnogo vremena na sceni, prije nego što je dobio i filmsku ulogu.

Ta „okolnost“ bila je njegova prijateljica i koleginica sa studija Lauren Bacall. Douglas je kasnije pisao o njoj kao „ekstremno atraktivnoj plavuši, sa plavim očima i rupicama u obrazima – koja je uz sve to i vrlo nadarena“.

Uz Humphreya Bogart, mlada glumica je gradila svoj holivudski renome i iskoristila svoj utjecaj da Douglas  dobije ulogu u „Čudnoj ljubavi Marthae Ivers“ (The Strange Love of Martha Ivers) 1946.

To je ujedno bilo i prvo veliko razočaranje u karijeri mladog glumca. Nije dobio glavnu ulogu, ali jeste ulogu muža Barbare Stenvik, koja je već bila velika zvijezda u to vrijeme. Iskoristio je svoje lično iskustvo sa alkoholizmom, „zahvaljujući“ ocu i igrao je Voltaira O’Nila tako uvjerljivo, da su mu se otvorila sva vrata Hollywooda.

Iz njegove perspektive, rad na tom filmu obilježio je jedan gotovo komičan događaj.

„Reditelj mi je rekao da zapalim cigaretu. Nisam bio pušač, ali sam ga poslušao. Cigareta mi se smučila i otrčao sam u kabinu da povratim. Kad je snimanje završeno, vratio sam se u NewYork i dobio još poslova. Postao sam filmski glumac iz potrebe i uskoro redovno dobijao holivudske uloge, ali i pušio četiri kutije cigareta dnevno“, napisao je Kirk u svojoj biografiji.

Bokser

Mladi glumac dobijao je odlične ocjene kritike. Holivudski producent Hol B. Volis, koji je uvijek bio u potrazi za novim talentima, ponudio mu je sedmogodišnji ugovor. Međutim, Douglas  ga je odbio, ne željeći da postane „rob producenta“.

Istini za volju, kasnije je radio sa Volisom na gangsterskoj drami „I Walk Alone“, zajedno sa Bartom Lancasterom, koji je postao njegov jedini prijatelj u Hollywooda.

Ambiciozni Douglas stalno je usporavao snimanje neprekidnim raspravama sa rediteljem.

„Tako sam izgradio reputaciju teške osobe“, napisao je u autobiografiji.

Imao je svoj put.

Odbio je čak i unosnu ponudu da se pojavi u adaptaciji romana „Kockar“ Dostojevskog sa zvijezdama kao što je Ava Gardner i Gregory Peck, ali je odbio tu ponudu kako bi radio sa tada nepoznatim rediteljem Stanleyem Kramerom na filmu „Šampion“ (1949.) Igrao je ulogu beskrupuloznog profesionalnog boksera koji je nemilosrdan i prema sebi i prema drugima i ona mu je donijela prekretnicu u karijeri.

Uživao je u toj ulozi i nije želio da koristi dublere. Vrijedno je trenirao sa Mushyjem Callahanom, bivšim šampionom srednje kategorije.

„Znate, teško je glumiti udarac, koji izgleda realistično. Scena u kojoj me moj protivnik hvata lažnim aperkatom dok se ja odbijam o konopce završena je time što sam stvarno nokautiran. E to je realizam u filmu! ’Šampion’ mi je dao nominaciju za Oscara i učinio me zvijezdom“, priznao je Kirk.

Zanimljiva je činjenica da je adaptacija „Kockara“ bila potpuni promašaj.

Zvijezda bez Oscara

Filmska biografija slikara Vincenta van Gogha „Žudnja za životom“ iz 1956. bila je test za mladog glumca i jedan je od najtežih filmova koje je po sopstvenom priznanju ikad napravio. Umorila ga je i fizički i psihički do te mjere, da je odbio ponudu tada živog Marca Chagalla da igra glavnu rolu u njegovom biografskom ostvarenju. Zakleo se da nikad više neće glumiti umjetnika.

“Moj prijatelj John Wayne nije bio zadovoljan time što sam igrao Vincenta. Rekao je da smo dužni da igramo samo snažne uloge. Rekao sam mu da ću nastaviti da glumim u bilo kojoj ulozi koja mi se dopadne. Uprkos tome što sam teško odbacio karakter Van Gogha, naposlijetku sam došao sebi. S druge strane, mislim da John nikad nije odustao od uloge John Waynea koju je tako pažljivo gradio za života“, rekao je Kirk.

Uprkos tim žrtvama i više od 80 uloga na velikom platnu, Douglas nikad nije dobio Oscara za neku ulogu, ali jeste jednog za životno djelo 1996.

Hollywood ga nije volio. Bio je tvrdoglav i nije poštovao pravila. Zato je 1958. osnovao sopstvenu produkcijsku kuću Bryna, koju je nazvao po pokojnoj majci. Ipak, nije imao dovoljno strpljenja i takta, da bi bio dobar producent.

Njegov brak sa američkom glumicom Dajanom Dil u to vrijeme je propao i sljedeća žena u njegovom životu bila je Njemica – Anne Buydens. S njom je i danas u braku.

Spartak

Dijapazon njegovih uloga je ogroman. Douglas je snimao i političke filmove poput „Paths of Glory“ (1957.) – antiratnu dramu o bitkama u Prvom svjetskom ratu, koju Francuska nije željela da prikazuje decenijama, ali i blokbasterima poput „Vikinga“ (1958.) i „Spataka“ (1960.) „Spartaka“ je i producirao i izazvao skandal u Hollywoodu angažujući Daltona Trumboa, scenaristu koji je bio na „crnoj listi“ Hollywooda zbog toga što je odbio da svjedoči na sudu o utjecaju komunista na filmsku industriju.

Osamdesetih je počeo da se povlači iz svijeta filma i počeo da piše knjige. Pored memoara („Krparev sin“), pisao je i romane i autobiografske knjige koji su bili odlično prodavani. Zajedno sa ženom, mnogo je putovao i radio kao ambasador Ujedinjenih nacija. Uživao je u popularnosti i ljubavi.

Međutim, 1995. je njegov život okrenut naglavačke. Preživio je šlog i tek poslije nekoliko godina terapije uspio ponovo da progovori. Za svakog glumca to bi bio traumatičan nedostatak, ali Kirk nije želio da ga to sputa.

Povratak jevrejskim korjenima

Tokom tog perioda, Douglas se vratio Judaizmu. Velike količine novca donirao je u humanitarne projekte, a zajedno sa ženom izgradio je igrališta za djecu u siromašnim četvrtima u SAD i Izraelu. Za 99. rođendan donirao je 15 miliona dolara bolnici za liječenje osoba sa Alchajmerovom bolešću “Harry’s Haven”.

Kaže da se svakog dana moli za svoje unučiće, pred kojima je život i da mu starost ne smeta, jer je “ovaj svijet katastrofa”, a da je, što je stariji “sve bliže Bogu”.

Najbolji citati Kirka Douglasa

“Nekad vas stvari koje vas vezuju zapravo oslobađaju”.

“Ako želite da upoznate čovjeka, mnogo toga možete da saznate, ako pogledate kakvom ženom se oženio”.

“Starost je u umu. Preživio sam pad helikoptera i operaciju kičme. Imam pejsmejker. Imao sam moždani udar zbog kog sam se umalo ubio. Ali kažem sebi, moram da nastavim da napredujem i funkcionišem. To je jedini lijek protiv godina”.

“Kad postanete zvijezda, ne mijenjate se vi, nego sve ostalo”.

“Sva djeca su prirodni glumci, a ja sam i dalje dijete. Ako potpuno odrastete, nikad ne možete postati glumac”.

“Da biste bilo šta postigli, morate imati dovoljno hrabrosti za neuspjeh”.

“Izgradio sam karijeru igrajući kurvine sinove”.

“Mislim da najveći dio uspjeha u životu potiče od pokušaja da otkrijete šta zaista želite da radite i onda krenete naprijed i time se i bavite”.

“Morate znati kako da funkcionišete, kako da se njegujete i da volite ono što radite”.

“Ljudi uvijek pričaju o prošlosti. Kažu da su stari filmovi bili bolji, da su stari glumci bili bolji… Ali ja to ne mislim. Sve što imam da kažem o prošlim danima je da su prošli”.

 

(Global CIR/B92)

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *