Predizborne smijurije

Kada se ne baviš ničim četri godine, a želiš da ubjediš nekoga da si se ipak nečim bavio, onda je predizborno vrijeme upravo najbolji trenutak za tako nešto.

Dakle ono što si četri godine zapostavljao pokušavaš da završiš za dva dana. Da te narod vidi kako radiš.

Srećom, po kandidate koji vas budno motre sa plakata, narod ima pamćenje na nivou riba, pa im sve starije od 10 dana izlapi iz glave, pa onda ponovo imamo iste nesposobne kadrove koji će da nas predvode.

Problem se javlja kada kandidat dolazi iz ruralne sredine, a pokušava da se dodvori urbanoj populaciji, koje opet srećom po kandidate ima mnogo manje, jer oni znaju kako izgleda urbano življenje.

I onda se na koncu dešavaju raznorazne zanimljive i smješne situacije kojima svjedočimo posljednjih dana.




Svakako ste primjetili da se na plakatima iza kandidata nalaze prazne pozadine, sa eventualno ispisanim imenom stranke. To je najbolja slika onoga što nam nude ti i takvi kandidati, dakle iza njih stoji jedno veliko ništa i oni su samo aparatčici svojih stranaka za koje će prodati, ako treba i zemlju za koju su ginuli njihovi očevi i djedovi.

Nije ni čudo da je takav sistem kroz poslijeratne godine izrodio generacije koje po procentu nepismenosti u Republici Srpskoj u određenim opštinama prelaze i 5%, što je daleko više od afričkog prosjeka ili zemlja poput Abanije koju smo donedavno smatrali zaostalom.

Dakle, imate mnoštvo kandidata koji su “tabula raza”, nikada se nisu bavili realnim sektorom, i sve što znaju je da vrte nekoliko naučenih fraza u svojim nastupima. Najveći problem je svakako u njihovim mentorima, koji održavaju ovakav stepen neobrazovanja u cilju otimanja i posljednjih prirodnih resusrsa, što im u ovakvim uslovima ide odlično.

Zemlja se već rasprodaje, uskoro idu izvori vode i elektrane, a finale… O tome bolje da i ne razmišljate, dovoljno je pogledati slike Jasenovca i drugih “radnih logora”.

Elem, u cijeloj toj gunguli, pokuša jedan od kandidata da napravi nešto veliko i epohalno. Da napravi 20-tak parking mjesta.

Mora se priznati da je to lijep gest.

Realizacija izgleda otprilike ovako, ukinućemo trotoar, malo zamazat prelaz prema ulici i iscrtati linije.

Zašto bi pravili parking kako Bog zapovjeda, kad se to može za malo truda u dva dana sfušerit.

isarajevo parking 2

I krene vesela ekipa radnika, napravi ono što im je zadato i na kraju iscrta linije.

E tu nastupa prava komedija. Radnici iscrtaju linije pješačkog prelaza prema trotoaru, koga sada više nema, jer je upravo postao parking. Mora se priznati da realan život piše mnogo smješnije skečeve nego oni koji se bave humorom.

Pješački prelaz bi trebao da spoji dvije pješačke površine, ali kako sad jedne od njih nema, postavlja se pitanje šta taj pješački prelaz spaja. Ili možda treba do svakog parking mjesta da bude po jedan.

Šuti brate, počeće i to da crtaju, ostalo im je farbe…

Razumijemo u potpunosti da je teško odrasti na selu i prilagodid se gradu, ali modža i nije za svakoga da se prilagođava.

Pokušaćemo da vas informišemo i o narednim sličnim događajima.

Naime nakon skeča o otvaranju Aqua parka u Istočnom Sarajevu grupa lokalnih političara je posjetila lokalnu močvaru, baš kao i u skeču.

Ne smije se čovjek ni našalit jer ove “tabula raze” sve bukvalno shvate.

Ili da preporučimo šaljvdžijama da u sljedećem skeču urade kolektivno samoubistvo u nekoj stranci…

Možda bi nas to moglo spasiti…  

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *